Dodji u Vinkovce (feat. Miroslav Stivcic)
Tu sam sretan
di cujem djevojacke pjesme
lezim u sjeni hrasca
pijem hladnu vodu s cesme
pod pendzerom di snase
sviraju tamburasi
di se uprezu cilasi
i znaju me svi salasi
Di gori ona lampa
di onaj djeram skripi
tu ce mi dusa skoncat
tu su mi dani lipi
di drag mi je kirvaj
sijelo, prelo i rakije vrelo
di zivim ko becar pa
me znade svako selo
Tu sunce polje kupa
tu mi je jedini dom
tu kosti mojih predaka
sanjaju slatkim snom
ne mogu to opisat’
ne bih drugdje znao disat’
od tuge bi umro
da ne mogu zito mirisat’
Da ne vidim svog sora
ili svog sokaka
prije nego sklopim oci
jos jednom prije mraka
tu me napravio caca
tu me mater slova ucila
ako budem moro otic’
tu cu se vratit’ ja
Di je moja njiva
moja sljiva
moga konja griva
moja krv ziva
di rijeka Bosut pliva
i pale svijece za heroje
sto su ginuli za boje
na ponos i cast imena Slavonije moje
Ref.
I kad pozelis se ravnice
dodji u Vinkovce
sve moje ceste su davno zarasle
stojim na pragu vrata Hrvatske
zovu te, zovu, ravni slavonske
dodji u Vinkovce
Velicam slike svete
sto sam slavonsko dijete
od glave do pete
pa mi iz grla pjesme lete
rodnom kraju, mome milom zavicaju
di me ljudi znaju
a zvijezde di ljepse sjaju
di se nebo ljepse plavi
Di su osjecaji pravi i na
najbolji moguci nacin di se slavi
a rakija grebe k’o slama
druga vec ide sama
niz grlo u vene
svaki put kad pisma krene
to je moja Slavonija
to ti je moja ravnica
Razigrani vranci
svud okolo ziva dica
pa kad svirne tamburica
ljepse od cvrkuta ptica
lakse je prebolit’
bol onda postane sitnica
tu ti je moja dika
svako drvo iz sljivika
Ljudska masta ne bi mogla
smisliti ljepsih vidika
i kad ne bude me vise
kad napustim tu idilu
ljubit’ cu u raju
prelijepu slavonsku vilu
Bogu smo dragi mi Hrvati
pa cu molit’ da me vrati
Jos posljednji put
da gledam dok
se zito zlati
a kad me opet gore vrati
zahvalit’ cu mu prvo
sto nam je dao
komad zemlje sto
je za sebe sacuvo
Ref.
Postujem svakoga
al’ se nikoga ne bojim
osim dragog Boga
jer je razlog sto postojim
sto me ima i zivim
da dicim se imenom tvojim
gdje pokoreni grad
na vratima Hrvatske stoji
Klize mi suze po licu
dok slusam tamburicu
kad prsti taknu zicu
ne dirajte mi ravnicu
al’ sinovi tvoji
Slavonijo sad te paze
i nikad vise tudje noge
nece da te gaze
Ginulo se prelagano
previse mama je plakalo
predugo je raj na
zemlji licio na pakao
palili su nase sume
mi smo ih opet zasadili
rusili su nase kuce
mi smo ih opet izgradili
Ubijali su moj narod
al’ smo ostali na svom
da branimo svoj dom
jer volimo svoj dom
i vjerni domu svom
kad sokolove zove
Slavonija majka
pjevat ce se rijeci ove
Ljubi svoje, boje
srce slavonsko je
rakija u krvi
jer volim ljude svoje
ta svecana oda svira
svetoj zemlji roda
jer placena je krvlju
dok se sanjala sloboda
Ref.
Sve moje ceste su davno zarasle
stojim na pragu vrata Hrvatske
zovu te, zovu, ravni slavonske
dodji u Vinkovce
최근 댓글